Čekam na peronu brzi do Menhetna
Daleko od tebe i lica koje volim
Znam da sada spavaš i da si tamo sretna
Čak i kad sam ovdje zbog tebe postojim

Razmišljam o svemu u redu do kase
Osjetim u džepu poruku što stiže
Predstava tad kreće svijetla sva se gase
Znam da je od tebe e, da si barem bliže

I u tom trenutku negdje ispod jakne
Neki davni snovi dobro su te stisli
Da ne odeš nigdje, nitko da te makne
Sve više i više preuzimaš misli

Valjda to je dobro, tako mora bit
Valjda to je ljubav i ne zna se krit

Valjda to je dobro, tako mora bit
Valjda to je ljubav i ne zna se krit
I ne zna se krit i ne zna se krit

Šetam se po 5-toj sve do Central parka
Svuda oko mene nepoznati ljudi
Osjećam se nekad ko poštanska marka
Premda sve nas isto sunce jutrom budi

U daljini dvoje zagrljeni sjede
Ljube se i hrane one smiješne patke
Shvatim da je malo stvari koje vrijede
A najduže noći s tobom su mi kratke

I u tom trenutku negdje ispod jakne
Neki davni snovi dobro su te stisli
Da ne odeš nigdje, nitko da te makne
Sve više i više preuzimaš misli

Valjda to je dobro, tako mora bit
Valjda to je ljubav i ne zna se krit

Valjda to je dobro, tako mora bit
Valjda to je ljubav i ne zna se krit
I ne zna se krit i ne zna se krit

Dario Barišić i Akvarel

[2070]