Moj um pun je konfuzija
Mračno svjetlih strana – realnih iluzija
Da idem stanje opsežnije objašnjavati
Ne bih nikada pričao prestati

Jer ljudskoj gluposti nema nikad kraja
Pa ni ne vidim završetak konfuzijama
A zbog gluposti i ide sve u kurac
Zato sam postao – Popizdunac

A Popizdunac je idealista u realnome svijetu
Koji želi uživat punim plućima u životu

A budući da mu to svijet i društvo ne dopušta
On stalno je upleten u neka sranja gusta

Jer od monetarnog fonda, pa do primitivnih ulica
Uvijek ispod kruha se nalazi udica

Koja hoće da me s moga puta skrene
Koja hoće da napravi budalu od mene

Ta udica koja prema propasti vuće
Zbog koje se ljudi uglavnom muče
Zbog koje cijela ljudska populacija
Postaje od jedne vlasti korporacija

Zbog koje su pare vrijednije od života
Zbog koje je sve puno moćnih idiota
Zbog koje svijet juri prema svojem kraju
Ukoliko mu pamet ne promijeni putanju

A vrlo često oni ljudi svijesni trenutnoga stanja

Ljude iskorištavaju i govore sranja

Govore da je smisao života u utrci za kapitalom
A u biti čini ljude masom isfrustriranom

Jer zbog ovakvoga svijeta pohlepa prevladava
I stvara se društvo koje živi za badava

Jer dok su jedni puni moći i para
Većina drugih je jedino puna govana

Al' budući da sam i ja od krvi, mesa, kosti i duše
Mene ponekad, na pod sruše
Ali ja se ustajem i pokazujem inat
Jer neće mene – nepravda utišat

A danas je vrijeme kada odumiru ljudi
A stvaraju se instant klonovi
A ja dok imam snage i postojanje
Od mene ćeš čuti riječi prije nego lajanje

Jer meni nije normalno ono što vidim
Ono što mi uporno predstavljaju normalnim
A to je transformiranje ljudi u ovce
Sa ciljem da pastiri – zarade moć i novce

Ja želim tome na kraj stati
Jer postoje ljudi koje žele živjeti
A oni koji žele i dalje vegetirati
Će uvenuti, čim ih gospodar prestane zaljevati

A to će biti uskoro...
Abergaz

[1617]