Ljudi me pitaju šta mi se događa
Ali mi ne djeluje da ih to pogađa
Da vam budem iskren – nije mi ništa
Osim što možda imam dva prišta

Ali ako misle na duhovnu bol
Istina, osjećam se kao samotni mol
Kao da ja samo želim neku vrstu utopije
Di nije važno ttko plaća, a ko pije
Gdje sreća ima snagu da nasmije
Gdje ne ponavljaju se stara sranja od prije

Ma stalno se pitam što je sa ljudima
Reko zajebi – opalim vas mudima
Stalno se pitam što je sa ljudima
Ma reko zajebi – opalim vas

Jer me udarate po njima
Vi.... vi......

Vi jebene birokrate
Što ne mogu da napokon shvate
Da prisilom, ugnjetavanjem, manipuliranjem
Putujemo krvavom cestom

Koliko života se mora ugasiti
Da biste vi mogli jebeno shvatiti
Da se moramo mi sami mijenjati
Ako želimo zbilja opstati

Ma stalno se pitam što je sa ljudima
Reko zajebi – opalim vas mudima
Ma stalno se pitam što je sa ljudima
Reko zajebi – opalim vas

Jer sada si ionako samo tijelo bez smisla
Koje gospodaru život svoj prepušta
Jer sada si samo zatucani ignorant
Što možda progleda kada već otkuca sat
Abergaz

[1625]