Willie i Laura Mae Jones
divan par kojeg voljeli su svi
a živjeli su tik uz put
u kolibi trošnoj ko i mi

Radeći na zemlji skupa
svi pomagali bi jedni druge
ako radiš kroz dan tad ne stigneš sam
tad ti mislit o tom tko je kakve boje

Nakon teškog rada
k njima predvečer bi znali doć
uz pjesmi i gitari
vedri smijeh često zajedno bi docekali noć

Willie je svirao gitaru
i svi bi tražili sviraj još
i svatko tolko bi netko rekao kroz smijeh
pa ti, hej, ti nisi tako loš

A pamuk bješe bijel
ko zlatnog žita klas
al' to bješe drugo vrijeme
drugi svijet za nas

Subotom bi kolima svi momci
krenuli na čašicu u grad
pred kućom bi Willievom zvali
hej, pođi s nama još dok si mlad

On reče ne, al zašto ne bi vi
na povratku svratili do nas
i Laura Mae već kako ona zna
pripremit će večeru za vas

A onda, jednog dana
osta prazna koliba uz put
Willie i Laura su nestali
a od nas nitko nije znao kud

Al saznali smo brzo gdje su
Willie i Laura Mae
srce čisto i tamna, crna boja kože
jos jednom skrivila je sve

A pamuk još je bijel
ko zlatnog žita klas
al to nije isto vrijeme
isti svijet za nas
Josipa Lisac

[1345]